Nakon što od 2023. obnaša dužnost norveškog veleposlanika u Hrvatskoj, a od ove godine i u Albaniji, Arne Sannes Bjørnstad je sada preuzeo novu dužnost predavši vjerodajnice predsjednici Republike Kosovo, Vjosi Osmani. Time je i službeno potvrđen kao nerezidentni veleposlanik za Republiku Kosovo.
Tom prilikom, predsednica je čestitala veleposlaniku na novoj dužnosti i izrazila posvećenost kosovskih institucija daljem jačanju partnerstva između dviju zemalja.
Predsednica Osmani je istaknula koliko cijeni Norvešku kao važnog i dugoročnog partnera Kosova, ponavljajući svoju zahvalnost na kontinuiranoj podršci koju je ova zemlja pružila Kosovu kroz različite programe tijekom godina, kao i na podršci koja je pružana u procesima članstva Kosova u međunarodnim organizacijama.
Tijekom susreta razgovaralo se i o aktualnostima, kao i o mogućnostima za proširenje i produbljivanje saradnje između Kosova i Norveške u različitim područjima.
Nedavno je dobio agrément od predsjednika Albanije za svoju novu akreditaciju kao veleposlanik Kraljevine Norveške u toj zemlji. Agrément je diplomatski izraz za službeno odobrenje zemlje domaćina za imenovanje stranog predstavnika na funkciju veleposlanika.
Kako zapravo funkcionira proces imenovanja veleposlanika?
Drago nam je što to pitate!
Preuzimanje odgovornosti za neku zemlju dug je i formalan proces. Pravila su propisana Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima – svojevrsnim priručnikom za međunarodnu diplomaciju.
Postupak započinje na političkoj razini, u našem slučaju u Ministarstvu vanjskih poslova u Oslu, koje odlučuje o reorganizaciji diplomatskih nadležnosti u nekoj regiji ili zemlji. Primjerice, o dodjeli nadležnosti za Albaniju veleposlanstvu u Zagrebu. Ova odluka potom se prenosi imenovanom veleposlaniku.
Sljedeća faza uključuje dijalog između zemlje pošiljateljice i zemlje primateljice. Naravno, zemlja primateljica može bez objašnjenja odbiti predloženo imenovanje — međunarodni ekvivalent rečenici: „Nije do tebe, do nas je.“ Ako se to dogodi, Norveška jednostavno imenuje drugog kandidata i diplomatski ples kreće ispočetka.
Kada se u dijalogu s državom primateljicom veleposlanik usuglasi, Kralj Norveške, koji je formalno čelnik države, priprema službeno pismo za zemlju primateljicu, kojim se potvrđuje ime budućeg veleposlanika.
Veleposlanik potom putuje u tu zemlju, gdje u službenom susretu s čelnikom države osobno predaje vjerodajnice. Time postaje službeni politički predstavnik Norveške u toj zemlji.
Posao je obavljen — barem formalno, jer pravi posao tek tada počinje.
Riječ je o jednom od najformalnijih i tradicijom najbogatijih procesa u diplomaciji — ritualu s povijesnom težinom, koji i dalje ima važno mjesto u današnjem brzom svijetu.
današnjem brzom svijetu.