Tijekom svečanosti predsjednik Stortinga Masud Gharahkhani pročitao je službenu objavu o smrti kralja Haralda V. te o stupanju novog kralja na prijestolje. Kralj Haakon VIII. potom je pred Stortingom položio prisegu vjernosti i održao kratko obraćanje.
Predsjednik Stortinga održao je govor u spomen na kralja Haralda V. te pozdravni govor kralju Haakonu VIII. i kraljici Mette-Marit. Svečanost je završila izvođenjem Kraljevske himne.
Prijenos polaganja prisege bio je dostupan uživo na nacionalnoj telelviziji i na internetskoj televiziji Stortinga. Građani su ceremoniju mogli pratiti i na velikom ekranu postavljenom na trgu ispred glavnog ulaza u zgradu Stortinga, koji je toga dana bio zatvoren za javnost.
O prisezi pred Stortingom
Kada monarh u Kraljevini Norveškoj umre, prvi nasljednik u redu za prijestolje automatski postaje novi vladar. Nakon smrti kralja Haralda, prijestolonasljednik Haakon odmah je postao kralj Norveške.
Nakon stupanja na prijestolje novi kralj dužan je pojaviti se pred Stortingom i prisegnuti vjernost Ustavu. Ta je obveza propisana člankom 9. Ustava te predstavlja jednu od najvažnijih ustavnopravnih činova povezanih s nasljeđivanjem prijestolja. Tom prilikom novi kralj priseže da će vladati u skladu s Ustavom i zakonima Norveške.
Članak 9. norveškog Ustava propisuje:
„Čim kralj, nakon što navrši punoljetnost, preuzme vlast, pred Stortingom će prisegnuti:
‘Obećajem i prisežem da ću upravljati Kraljevinom Norveškom u skladu s njezinim Ustavom i zakonima; tako mi pomogao Bog, Svemogući i Sveznajući.’”
Ustavna monarhija
Norveška je ustavna monarhija utemeljena na načelu podjele vlasti. Prisega vjernosti pred Stortingom potvrđuje da su kraljeve ovlasti ograničene i uređene odredbama Ustava.
Pravnik i bivši parlamentarni pučki pravobranitelj Arne Fliflet u svojoj knjizi Ustav – povijesno komentirano izdanje 1814.–2020. o kraljevoj prisezi piše:
„Prisega vjernosti, prema našem Ustavu, važan je ustavnopravni čin. Ona jasnim, sažetim i pažljivo odabranim riječima izražava privrženost načelima koja će trajno usmjeravati postupanje osobe koja je polaže. Riječ je o pravno obvezujućoj izjavi koja može imati značajne posljedice ako se ne položi ili ako se prekrši. Prema norveškom pravu, kralj se prisegom obvezuje poštovati Ustav i zakone države.”