Do sada ste se možda već susreli s norveškom filmografijom i serijama poput Ragnaroka, Otok milijardera, Kod kuće za Božić, Došljaci iz prošlosti, Izlaz te, naravno, SKAM-a, koji je doživio i hrvatsku adaptaciju pod nazivom Sram. No, možda niste obratili pažnju na jedan poseban žanr koji se ne spominje često, a koji već desetljećima gradi predanu publiku diljem svijeta.
U eri brzih montaža, bombastičnih reality showova i serija koje nas drže na rubu sjedala, Norveška je osmislila nešto potpuno suprotno – Slow TV, televizijski žanr u kojem se ništa posebno ne događa, a opet fascinira milijune. Ovo nije samo televizijski format, već kulturološki fenomen koji otkriva norveški način razmišljanja: sporost je lijek za prebrzi svijet. Ako su akcija i tone specijalnih efekata obilježje suvremene televizije, onda je Slow TV koselig pristup istome.
Što je Slow TV?
Slow TV (norveški: sakte-TV) je televizijski žanr u kojem se prikazuju duga, neuređena snimanja svakodnevnih događaja u realnom vremenu. Nema scenarija, nema dramskih zapleta, nema komercijalnih prekida – samo čista, nefiltrirana stvarnost.
Norveška javna televizija NRK popularizirala je ovaj koncept 2009. godine emisijom Bergensbanen – minutt for minutt (Bergenska pruga – minutu po minutu), 7-satnim prikazom vožnje vlakom između Bergena i Osla. Iako je to zvučalo kao recept za gubitak gledatelja, emisija je postigla nevjerojatan uspjeh – 1,2 milijuna Norvežana (otprilike 20% stanovništva) ju je pogledalo barem dio.
Zašto je to uspjelo? Zato što Slow TV nije samo televizija – to je meditacija, eskapizam i način povezivanja s prirodom i zajednicom. Norveški krajolik potiče drugačiji način gledanja na vrijeme – ne kao nešto što treba iskoristiti što brže, već kao nešto što treba iskušati u cijelosti.
Nakon uspjeha Bergensbanen, NRK je snimio niz epizoda Slow TV-a, uključujući:
- 134-satno putovanje brodom Hurtigruten (gledalo ga 3 milijuna Norvežana, što je više od polovice zemlje)7
- 12-satni program o drvu za ogrjev (Nasjonal vedkveld) – gdje se prikazivalo kako cjepanje i loženje vatre postaje umjetnost2
- 24-satni prijenos ribolovne sezone na rijeci Gaula
- 12-satni maraton pletenja (Nasjonal strikkekveld) – gdje su gledatelji mogli pratiti kako se šal plete od početka do kraja
- Predavenje "200 godina u 200 minuta"– gdje su gleatelji pratili predavanje Frank Aarebrota o norveškoj povijesti od 1814 to 2014
Ovi programi nisu bili samo zabava – bili su refleksija norveškog identiteta. Drvo za ogrjev, ribolov, pletenje, povijest – sve su to stvari koje su duboko ukorijenjene u našoj kulturi. U vrijeme digitalne revolucije, Slow TV se pojavio kao odgovor na prebrzi svijet. Emisije poput one o drvu za ogrjev podsjećaju ljude na jednostavnija vremena, kada su obitelji provodile vrijeme zajedno uz kamin.
Norveški eksperiment nije ostao zanemaren. Nakon što je NRK dokazao da postoji publika za ovakav sadržaj, globalni mediji počeli su kopirati format:
- BBC je 2015. emitirao All Aboard! The Country Bus, 2-satnu vožnju autobusom kroz Yorkshire
- Netflix je ponudio Fireplace for Your Home – sat vremena snimljenog kamina
- Discovery+ je lansirao Slow TV Immersions – meditativne prikaze prirode
- Islandski bend Sigur Rós snimio je 24-satno putovanje cijelom obilaznicom Islanda.
Danas YouTube i Twitch imaju tisuće kanala posvećenih sporoj televiziji – od kiše koja pada do ljudi koji rade ručne radove.
Zašto je Slow TV nastao baš u Norveškoj?
Nekoliko je mogućih razloga zašto je ovaj žanr toliko uspješan upravo u Norveškoj. Norveška je zemlja nevjerojatnih pejzaža, a Slow TV ih prikazuje u punom sjaju. Dok kamera neprestano prati vlak, brod ili rijeku, gledatelji dobivaju priliku zaroniti u prirodu bez ikakvih filtera. Tijekom dugih, mračnih zimskih mjeseci, Norvežani traže utjehu u jednostavnim stvarima. Gledanje vatre kako gori ili broda kako plovi pruža osjećaj sigurnosti i smirenosti. Slow TV je jednostavno koselig.
Slow TV nije samo za usamljeno gledanje – Norvežani ga gledaju zajedno. Tijekom emisije o Hurtigrutenu, ljudi su se okupljali u kafićima, komentirali na društvenim mrežama i čak organizirali "zabave zajedničkog gledanja".
Slow TV nije samo televizijski žanr – to je manifest norveškog mentaliteta. Dok ostatak svijeta juri, Norvežani nas podsjećaju da ponekad treba stati, disati i uživati u trenutku.
Možda Slow TV nikada neće biti mainstream, ali njegova funkcija kao televizijske yoge osigurat će mu mjesto u medijskoj povijesti.