"Kad smo bili mlađi" je roman o odrastanju mladića Ivora norveško-hrvatskog podrijetla i njegovih triju prijatelja koji se snalaze po teškim ulicama Osla, uranjajući sve dublje u sferu nasilja, kriminala i opijanja. Prijateljstva, droge, tuga i čežnja za nedostatnim otkrivaju se kroz humor i toplinu njegovog pisanja. Grubost i dubina romana mogli bi, osim što Lovrenski ima dar za pisanje, proizaći iz njegovih vlastitih iskustava odrastanja u tom turbulentnom okruženju.
Činjenica da se mnogi mogu poistovjetiti s Lovrenskijevom pričom je doprinijela njegovom uspjehu. Sam roman možda jest fikcija, ali njegova poruka je istinita, a priča je bliska mnogim građanima Osla.
"Vidio sam ih umirati, vidio sam ih živjeti, ali nikada nisam vidio njihovu priču ispričanu. Zauvijek sam zahvalan na uspjehu romana, jer to znači da će priča naše generacije biti ispričana i upamćena i nakon što moja vlastita sjećanja izblijede" - izjavio je Lovrenski u intervjuu za Bookseller.
Lovrenski se fokusira na jednu od tamnijih strana Osla, onu koja se često prikazuje nesimpatičnim ili uopće ne prikazuje. Mladi autor u usponu stoga je zahvalan što može doprinijeti bacanju svjetla na ovaj dio norveške prijestolnice.
Međutim, "Kad smo bili mlađi" ne samo da ima uzbudljivu priču, već je jedinstven i po svojoj kompoziciji i jeziku. Lovrenski piše u socijalektu, miješajući norveške, hrvatske i somalske riječi u takozvani ulični jezik koji se često čuje među mladima u Oslu.
Knjiga je trenutno dostupna u 13 zemalja, a priprema se i za televizijsku adaptaciju. O tome, kao i o svojoj radosti zbog dolaska u Hrvatsku, Oliver je govorio u ekskluzivnom video intervjuu kojeg u cjelosti možete pogledati na našem YouTube profilu.
Priča o mladićima koji postaju obitelj
Lovrenski opisuje knjigu kao dirljivu i duhovitu priču o četvorici šesnaestogodišnjaka u multikulturalnom, često izazovnom okruženju Osla, gdje se mladi junaci suočavaju s izazovima identiteta i pripadnosti. Kroz bogatstvo slenga (od arapskog i somalijskog do hrvatskog), Lovrenski vješto prikazuje kulturne razlike i autentičnost društvenog okruženja, stvarajući likove s kojima se lako povezati.
Hrvatska zauzima posebno mjesto u Lovrenskijevom srcu i nadahnuću, jer je redovito posjećuje od malih nogu, a svaki slobodan trenutak rado provodi u njoj.
"Obožavam Hrvatsku – ljude, hranu, plaže i cijelu kulturu," ističe Lovrenski, koji je uložio mnogo truda u praćenje prijevoda knjige na hrvatski kako bi zadržao autentičnost originala.
Pisanje knjige za Lovrenskog započelo je slučajno, ali je preraslo u pravu strast.
“Jednostavno sam počeo pisati i prošlo je dosta vremena – godina, dvije – dok knjiga nije bila gotova,” prisjeća se.
Kao autor koji svakodnevno piše, Lovrenski crpi inspiraciju iz jezika koje je čuo i govorio, stvarajući stil bogat multikulturalnim referencama i dvojezičnim korijenima. "Kad smo bili mladi" tako je, zahvaljujući Lovrenskom, postala simbol kulturnog dijaloga između Norveške i Hrvatske.
Hrvatska inspiracija i naslijeđe bake
Osim jezične veze, za Hrvatsku ga posebno vežu uspomene na baku, čija su ljubav i temperament oblikovali njegov pogled na Hrvatsku i obitelj.
“Ako si bio sit, dala bi ti još hrane. A ako nisi htio prihvatiti, opet bi ti dala hranu i onda bi je pojeo. Bila je vrlo topla, brižna, ali i temperamentna. Mogla je biti vrlo intenzivna, ali je bila nevjerojatno draga,” sjeća se Lovrenski, opisujući baku kao jedan od svojih najvećih izvora nadahnuća.
Lovrenski je priznao i da bi se vrlo rado preselio u Hrvatsku. Gdje točno – saznajte u intervjuu. Tko zna, možda postanete susjedi!
Vrlo hvaljen prvijenac
Roman je dobio izvrsne recenzije od norveških književnih kritičara, a Lovrenski je čak osvojio Nagradu norveških knjižara za knjigu godine, čime postaje najmlađi dobitnik te nagrade.
Osim toga, knjiga je bila nominirana za Brage Prize kao najbolja fikcija godine i za Književnu nagradu norveškog radija kao knjiga godine, što pokazuje koliko kritičari, ali i čitatelji vole njegov rad.
Vijest o uspjesima ovog mladog pisca već je odjeknula i u hrvatskim medijima.
