Norveška prednjači u razvoju energetskih pozitivnih zgrada koje tijekom svog životnog ciklusa – od proizvodnje materijala, izgradnje, korištenja do rušenja – proizvedu više energije nego što potroše.
Ključni akter u ovom području je inicijativa Powerhouse, koju čine arhitektonska tvrtka Snøhetta, građevinska kompanija Skanska, investitor Entra, konzultantska tvrtka Asplan Viak i ekološka organizacija ZERO. Ova grupa razvija zgrade koje tijekom cijelog životnog ciklusa ostvaruju negativni ugljični otisak, čime služe kao primjer onoga što će u budućnosti postati nužnost u građevinskoj industriji ako se želi ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 °C. Utjecaj takvih zgrada na okoliš ne smije se podcijeniti – jer upravo zgrade (škole, bolnice, kuće, skladišta, koncertne dvorane, uredi i druge) odgovorne su za čak 40 % ukupnih globalnih emisija ugljičnog dioksida. Pretvaranjem zgrada iz izvora emisija u "spremnike ugljika", Powerhouse pokazuje put kojim građevinski sektor mora krenuti.
Snøhetta i održiva arhitektura
Snøhetta, koju je 1989. osnovao arhitekt Kjetil Thorsen, stekla je svjetsku slavu projektima poput Opere u Oslu, Nacionalnog muzeja 11. rujna u New Yorku i muzeja Lascaux IV u Francuskoj. No, upravo kroz projekte poput Powerhousea i podvodnog restorana Under, ova tvrtka pomiče granice održive arhitekture.
Snøhetta posebno istražuje suživot s prirodom, osobito s morem. Njihov projekt Under ujedno je i restoran, znanstvena postaja te umjetni greben. Građen grubim betonom koji potiče naseljavanje morskih organizama, on ne samo da smanjuje negativan utjecaj na okoliš nego i aktivno doprinosi ekosustavu. Za Snøhettu estetika zgrada sve više uključuje i ekološki otisak, a ne samo vizualni dojam – što dovodi do redefiniranja arhitektonske ljepote u kontekstu održivosti.
Kao dio Powerhouse inicijative, Snøhetta se zalaže za duboko razumijevanje svakog građevinskog elementa – primjerice, CO₂ emisije koje nastaju proizvodnjom svakog vijka – te za maksimiziranje funkcionalnosti obnovljivih izvora poput solarnih panela, bez kompromisa u energetskoj učinkovitosti.
Primjeri iz Norveške
Powerhouse Brattørkaia u Trondheimu je uredska zgrada koja proizvodi dvostruko više energije nego što troši. Opremljena je s 2.000 m² solarnih panela na krovu, 500 m² na fasadi i koristi toplinsku pumpu koja crpi energiju iz fjorda. Zgrada je povezana na mikro-mrežu koja napaja okolne zgrade, električne autobuse, automobile i brodove.
Powerhouse Kjørbo kod Osla je prvi obnovljeni uredski objekt koji je postao energetski pozitivan, dok je Powerhouse Telemark u Porsgrunnu primjer moderne poslovne zgrade koja koristi geotermalne bušotine, solarne panele i drvene fasadne elemente za smanjenje potrošnje energije.
Još jedan istaknuti primjer održive arhitekture u Norveškoj je Mjøstårnet u Brumunddalu, koji je s visinom od 85,4 metra bio najviša drvena zgrada na svijetu u trenutku dovršetka 2019. godine . Ova 18-katna višenamjenska zgrada, koja uključuje hotel, stanove, urede i restoran, izgrađena je gotovo u potpunosti od lokalno proizvedenog lameliranog drva (glulam) i unakrsno lameliranog drva (CLT). Korištenjem drva kao glavnog građevinskog materijala, Mjøstårnet značajno smanjuje emisije CO₂ u usporedbi s tradicionalnim materijalima poput betona i čelika, dok istovremeno demonstrira visoku otpornost na požar i strukturalnu stabilnost .
Poveznice s Hrvatskom
Hrvatska također ulaže napore u smanjenje energetske potrošnje zgrada kroz implementaciju nZEB (nearly Zero Energy Buildings) standarda. Od 2021. godine, sve nove javne zgrade moraju biti nZEB, što znači da imaju vrlo visoku energetsku učinkovitost i minimalnu potrošnju energije.
Tvrtka Holcim Hrvatska, uz podršku Norveških bespovratnih sredstava, razvila je novu vrstu niskougljičnog cementa s 30% manjim emisijama CO₂. Projekt je uključio izgradnju infrastrukture za skladištenje i transport mineralnih dodataka, čime se smanjuje udio klinkera u cementu i povećava upotreba recikliranih materijala. Ova inicijativa doprinosi ciljevima Europskog zelenog plana i pokazuje kako industrija može aktivno sudjelovati u smanjenju ugljičnog otiska.
Osim toga, norveški pristup održivoj gradnji naglašava važnost suradnje između arhitekata, inženjera, investitora i ekoloških organizacija, što je model koji bi mogao biti koristan i za hrvatski građevinski sektor u nastojanjima za postizanje klimatskih ciljeva i energetske neovisnosti.
Zaključak
Norveški model energetskih pozitivnih zgrada pokazuje kako suradnja između arhitekata, građevinskih tvrtki, investitora i ekoloških organizacija može rezultirati zgradama koje ne samo da su energetski učinkovite, već i doprinose smanjenju ukupnih emisija stakleničkih plinova. Hrvatska, slijedeći nZEB standarde, ima priliku primijeniti slične pristupe u svojim projektima, posebno u regijama poput Istre koje imaju bogate prirodne resurse pogodne za obnovljive izvore energije.